Sinoć smo večerali u Nebu: proslava prve Michelinove zvjezdice nije utjecala na preciznost kuhanja i servisa
“Gledajte, znam da ovdje radimo temeljitije i bolje nego u prethodnom restoranu, naprosto zato što sam u zadnjih godinu i pol dosta naučio,” rekao nam je jučer oko jedanaest navečer chef Deni Srdoč, kad smo ga pitali je li očekivao da će Nebo dobiti Michelinovi zvjezdicu.
adsense_content_v3
Iz odgovora je jasno da ga zvjezdica nije iznenadila. Nebo spaja vrhunsko kuhanje s ekstenzivnom vinskom listom, vrlo dobrim servisom i jednim od najspektakularnijih ambijenata na sjevernom Jadranu. S druge strane, Nebo radi tek dva mjeseca, što je iznimno kratko razdoblje da bi se dobila zvjezdica.
Doduše, i rovinjski Agli Amici otvorio se prije dva mjeseca, ali njegov chef Emanuele Scarello velika je europska zvijezda, s dvije zvjezdice u svom originalnom restoranu u Udinama.
U svakom slučaju, sinoć se u Nebu slavilo. Kućni šampanjac, Bollingerov Special Cuvee, tekao je u potocima, osoblje je bilo vidljivo sretno i ponosno a sam gospodin Srdoč, također ponosan i sretan, gotovo da nije izlazio iz kuhinje jer očito nije želio izgubiti kontrolu ni nad jednim detaljem niu na jednom tanjuru. Kakva bi to, uostalom, bila slavljenička večera a da kuhanje bude šlampavo?
Kuhanje je sinoć ustvari bilo besprijekorno, još uvjerljivije i izražajnije nego tijekom našeg prvog posjeta Nebu odmah poslije otvaranja restorana na najvišem katu riječkog Hilton Costabella Resorta.
Svako jelo u osmoslijednom meniju bilo je barem vrlo dobro, a neka su bila briljantna. To prije svega vrijedi za tarte od četiri vrste rajčica s kozjim, u Nebu napravljenom škripavcem, majonezom od timijana i prahom od kore rajčica. Ovo je Srdočevo jelo apoteoza kasnog ljeta.
Pohani file raže poslužen na palenti kuhanoj u morskim travama i na beurre blancu osvježenom salikornijom, plijenio je autoritetom klasične visoke kuhinje.
Sipa servirana na četiri vrste leće sa salatom od koromača i gustom majonezom od crnog češnjaka bila je mineralno slana s puno zemljastih okusa. . Sipa dolazi na stol zapakirana u atraktivni gel od od consommea od sipine glave.
Biftek škotskog brdskog goveda koje se uzgaja u Hrvatskoj, bio je savršeno pečen i optimalno žestok, a društvo mu je pravio oporo.slatki patlidžan s nekoliko dodataka, uključujući jako fine pinjole.
Desert, uobičajeno slaba točka većine hrvatskih fine dining restorana, bio je senzacionalan. Sladoled od kiselog kruha, najbolji kojeg smo ove godine probali u Hrvatskoj, sjajno se složio s mariniranom smokvom, mousseom od smokve i parfaitom od skute.
Uz ovu dugu i odličnu večeru pili smo, osim šampanjca, australski chardonnay Giant Steps, Jabouletov Condrieu i Testamentov šampionski Tribidrag iz magnuma . Moderna nacionalna kuhinja Denija Srdoča sinoć se doimala ozbiljno autoritativnom, bez ijedne važnije zamjerke.
